Nastojanje da se utjece na sudbinu i tok prirodnih sila uz pomoc tajnih moci, carobnjaštva, vradžbina, bajanja, gatanja, cudotvorstva, spravljanja sihira i magicnih napitaka. Crnom magijom vladaju zli džinni (duhovi) i ona se ubraja u najstrašniji oblik sihra koji negativno utjece na ljudsku sudbinu, razara tijelo i dušu, uništava bracnu i porodicnu srecu i nanosi teške posljedice. Njeni korijeni sežu do najstarijih kultura i religija.
Od svega sto je covjeka ikad nagnalo da izumi i upotrijebi magiju, najjaci utjecaj imaju urokljive oci ili urokljivi pogled. Razlog zato lezi u cinjenici da pojedini ljudi i zene, izjesne zvjeri i gmizavci, kao i pojedini predmeti, posjeduju moc da pogledom, posmatranjem ili samim prisustvom i izgledom nanesu zlo svojim bliznnjima njihovim ovcama i stoci, klasju i vockama, u stvari, svim vrstama svojine, ma kakva i kolika ona bila...
Tako o urokljivim ocima misli engleski istrazivac i publicista, glasoviti E. A. Volis Badz, covjek koji je najveci dio svog zivota posvetio istrazivanjima mistike i tajnih ucenja prastarih civilizacija sto su stasale na Bliskom i Srednjem istoku. Njegova istrazivanja utjecaja i posljedica urokljivih ociju po mnogo cemu su jedinstvena i nadasve zanimljiva. Uostalom, evo sta Badz o tome misli...
Dugo vjerovanje
Urokljive oci ili urokljiv pogled oduvijek su smatrani posebno stetnim za djecu i mlade zene koje trebaju da postanu majke, jer su ugrozavali samo postojanje i opstanak ljudske vrste. U namjeri da se nanese zlo nekoj osobi ili stvari, moze joj se uputiti pogled cudenja, zaprepascenja ili iznenadenja potpomognut rijecima koje onaj koji gleda izgovara u isto vrijeme.
Ako su rijeci prezrive i omalovazavajuce, one ce - djelujuci zajedno sa pogledom - nanijeti zlo osobi kojoj je pogled upucen. Medutim, zlo moze nanijeti i pogled covjeka koji se, dok izgovara rijeci pohvale i cestitanja, u svjesti ograduje od svojih rijeci, cime proizvodi djejstvo suprotno onome koje su njegove rijeci naizgled zeljele da ucine.
Prvobitni je covjek, izgleda, razumio ove cinjenice sasvim dobro, iako je bio potpuno nesposoban tacno da opise vezu izmedu pogleda i izgovorenih rijeci ili skrivenog ogradivanja u svjesti. Mnogi obrazovani ljudi u raznim dijelovima svijeta jos uvijek dijele ovo vjerovanje i ne mogu da objasne kako oci izvode svoju magijsku moc i izazivaju bolest, nesrecu u smrt. Sigurno je da se u mnogim krajevima na Istoku predmet za prodaju smjesta uklanja ukoliko mu kupac obara cijenu ili govori s nipodastavanjem o njemu. Ovo se cini iz straha da u predmet ne ude zla sreca ili steta. Isti je slucaj ako se radi o osobi ili zivotinji koja je ismijana ili omalovazavana; prijatelji ce osobu odbaciti, a vlasnik ce smjesta zivotinju odvest sa sobom.
Šta kažu antropolozi?
Antropolozi su, kao uostalom i mnogi drugi, nastojali da otkriju nacin na koji oko stice moc da nanese osobama ili stvarima koje ga zacuduju ili iznenaduju. Neki su zakljucili da urokljiv pogled stvara sam um ili neko tajanstveno svojstvo koje on posjeduje. Neki istaknuti i iskusni ocni ljekari kazu da su oci sastavni dio ljudskog uma. Bejkn (Bacon) u Devetom eseju kaze:
"Smatra se da osim ljubavi i zavisti nema ni jednog osjecanja koje ima moc da opcini i zacaea. One obje imaju strasne zelje i spremno se uoblicuju u imaginacije i sugestije koje brzo dolaze do ociju, narocito u prisustvu predmeta koji mogu da opcine. Tako vidimo da Biblija naziva zavist urokljivim ocima. Od svih osjecanja, ona je najvaznija i najprisutnija..., jer neprestano djeluje na nekoga. Ona je, takoder, najzlobnije i najiskvarenije osjecanje, zbog cega predstavlja samo svojstvo Ðavola, koji je kod Mateja (13,25) viden kao 'zlobnik koji dode kod ljudi pospase i posija kukolj po psenici, pa otide'".
U ovom odlomku Bejkin upotrebljava rijec ocaravanje kao sinonim za ono sto se u narodu kaze - urokljive oci. Savremeni pisci, kako primjecuje Elvorti (Elworthi) govore o njima kao o neodoljivoj, "zivotinjskoj privlacnosti". Vjerovanje u njihovo postojanje mora se smatrati primjerom nasljednih i instiktivnih ubjedenja ljudske vrste.
Mozemo tako prihvatiti glediste koje je zasnovano na opstem iskustvu ljudske vrste da ZAVIST moze dati i daje oku neko svojstvo koje se izliva iz njega i nanosi zlo osobama i stvarima na koje se spusti. Medutim, postoji jos nesto sto ce proizvesti jednako opak ucinak kao i zavist. To je LJUBOMORA, kojoj "kojoj je nemoguce odoljeti", kako svjedoce fascinantne Solomonove (Sulejman a.s.) price, a “Pjesma nad pjesmama” kaze: "Ljubavna sumnja tvrda kao grob, zar je njezin kao zar ognjen, plamen Boziji".
ZAVIST, LJUBOMORA i UROKLJIVE OCI su neraskidivo povezani. Kad se udruze sa rijecima cine porijeklo zlih duhova koji svijetu donose bolest, nesrecu, propast i smrt!
Zli duhovi i urokljive oci su od najstarijih vremena smatrani jedno te isto, zbog toga sto su kod mnogih naroda, na Istoku kao i na Zapadu, urokljive oci zivo bice koje posjeduje oblik i licnost. Ponekad ono uzima oblicje zivotinje, na primjer, koze ili magarca, a u Antonijevom “zitiju” citamo: "Neprijatelju je vrlo lahko da stvori oblike i pojave takvih svojstava koji ce biti smatrani stvarnim i postojecim; prividenja te vrste izazvala su zemljotres, razbila u paramparcad kucu i usla unutra u tjelesnom oblicju sa svih strana. Jedan je imao oblik lava, drugi se pojavio kao vuk, a treci je licio na pantera. Oblicja svih ostali bila su nalik zmijama, otrovnicama i skorpionima!..."
Mali čovjek iz oka
Cesto se uzima oblicje zenskog pola kao sto vidimo kod Tiamat, prastare sumerske personifikacije zla i Lilit, strasne hebrejske nocne carobnjakinje. Urokljive su oci obicno slikane u magijskim spisima kao oko, ali ni u jednom njegovom crtezu ne vidimo predstavu "malog covjeka u oku", sa kojim je prvobitni covjek bio dobro upoznat.
U egipatskoj "Liturguji pogrebnih darova", dok predstavlja 98. dar, svecenik govori pokojniku: "Oziris Unase, dijete koje se nalazi u Oku Hora, bilo ti je predstavljeno". "Mali covjek u oku" pominje se u Petoj knjizi Mojsijevoj, “Knjizi proroka”, a u arapskoj verziji pravilno se prevodi kao - "insan al-ajn". "Kci oka" (bat ajin) se pojavljuje u Psalmu 17, 8 i pravilno je prevedena kao "bint al-ajin" i "binta ajin" na arapskom, odnosno etiopskom.
Za vjerovanja nekih naroda zajednicko je da "mali covjek iz oka", to jest prilika koja se vidi u zjenici oka, moze da napusti covjeka, da ude u drugu osobu ili ucini stetu osobi ili stvari kojoj pozeli. Drugo glediste je da urokljive oci imaju dualisticku prirodu i da uzimaju odredeni oblik da bi izvele jednu vrstu zlih djela, a pojavljuju se u drugom oblicju kada cine djela koja nisu zla i pakosna.
Oni koji su izucavali postanak i porijeklo urokljivih ociju, donijeli su razlicite zakljucke, ali ni u jednom dijelu svijeta se ne sumnja da njihov utjecaj postoji i da je vjerovanje u njega bez ikakave sumnje iskonsko i univerzalno. sta vise, svaki jezik, stari ili savremeni, sadrzi rijec ili izraz koji je ekvivalent za urokljive oci.
Kod svih starih ljudskih rasa pogled koji nosi zavist ili ljubomoru poistovjecivan je sa urokljivim ocima. U vezi sa hebrejskim bogom JHVH, citamo: "Razdrazise ga tudim bogovima, gadovima razgnjevise ga". Kada je David (Davud) u svojoj oholosti popisao njegove ljude JHVH je poslao kugu koja je unistila 70.000 od 1,300.000 ljudi Izrailja i Jude.
Od pape do Napoleona
Kod Egipcana vidimo da se Horovo oko koje je dalo zivot Ozirisu, naziva "dzelat Horovih neprijatelja". Plutarh nam kaze da je Izida ubila sina kralja Biblosa jednim jedinim pogledom svoga oka. Nadalje, imena (Ariti-f-em-tes - "Oci kao nozevi od kremena" ili Hepti-se - "Primatelj vatre"...) nekolicine od 42 procjenitelja u Ozirisovoj Sudnici pokazuju da oni mogu ubiti ocima ili vatrom koja iz njih izbija.
Izvjesni odlomci iz Biblije navode na pomisao da se za neke opisane ljude vjerovalo da posjeduju urokljive oci. Tako u slucaju Saula citamo: "I od toga dana Saul gledase poprijeko Davida", a nevjerovatno je i zamisliti da je vladar dobrohotno i blago gledao mladog ratnika.
Tako je Valam uzviknuo "Kako su lijepi satori tvoji Jakove i kolibe tvoje Izrailju" (Cetvrta knjiga Mojsijeva 24,5), dovoljno je jasno da rijeci ne izrazavaju njegova iskrena osjecanja.
Dolazeci do nasih vremena, doktor Zeligman pominje neke istaknute ljude iz proslosti kojima je pripisivao posjedovanje urokljivih ociju. Mozda je najcuveniji i najstrasniji "jettatore" u Rimu bio Njegova Svetost Papa Pije IX (umro 1878). Za staroga papu Lava XIII, takoder, se smatralo da je imao zao pogled i urokljive oci zbog velikog broja kardinala koji su umrli za vrijeme njegovog papstva. Italijani su, takoder, vjerovali da su lord Bajron i kajzer Vilhelm II posjedovali urokljive oci, a na istom glasu bio je i - Napoleon III.
Na kraju, recimo da je u cijelom svijetu opce prihvaceno da i sve vrste zlih duhova, dzinna, imaju - urokljive oci!
Utjecaj zlih džina
U Bosni i Hercegovini danas nema mnogo autoriteta sa kojima bi se moglo ozbiljno razgovarati o dometima najstarijih tajnih ucenja i o utjecajima duhovnih bica na ljude. Jedan od rijetkih je hafiz Esad M. Cancar iz Sarajeva, izvanredni egzorcista koji vec dugi niz godina istrazuje domete i vrijednosti prakticne primjene Kur'ana.
- sta je urokljiv pogled i kako objasnjavate moc urokljivih ociju?
- Prvo da pokusam odgovoriti sta je urokljivo oko. To je oko osobe koja u svom tijelu posjeduje dzina negativca. Prozor u svijet tog zlog i pakosnog duhovnog bica bukvalno jesu ljudske oci. Poznato je da su svi iskusni ljekari, posebice ljekari i iscjeljitelji iz daleke proslosti, prilikom pregleda pacijenta, posebnu paznju poklanjali detaljnoj analizi ociju i saka - dlanova, prstiju, noktiju... U islamskoj kulturi, cak i prilikom ljekarskih pregleda, nije nikad dozvoljavano obnazivanje zene, ali zato nije bilo ni potrebe, jer se analiza zdravstvenog stanja svake osobe sasvim lijepo moze uciniti i putem detaljnog pregleda njegovih ociju i ruku. Oci su, dakle, polozaj odakle zli dzini vrse opasne udare na ljude, pogotovo na labilne osobe, trudnice i tek rodenu djecu ili djecu u najosjetljivijim godinama zivota.
- Da li zli dzini vrse samo opaki utjecaj ili kroz oci neke osobe mogu opsjednuti neku drugu osobu?
- Najcesce oni vrse samo udar. Ali, taj se udar ponekad manifestira veoma dramaticnim stanjem, koje ima karakteristike stresa, soka ili teskog psihickog oboljenja. Naravno, sve zavisi kroz cije se oci vrsi taj udar. Ako se to desava kroz oci osobe koja na dusi ima teski zlocin, ubistvo neke nevine osobe i slicno, u tom slucaju, njegov pogled moze da bude veoma jak, tako da moze nanijeti veliku stetu psihi tek rodenog djeteta. Snaga urokljivih ociju, dakle, moglo bi se reci najvise zavisi od osobe kroz cije oci dzini vrse negativan utjecaj!...
- Mogu li se sprijeciti ili ublaziti posljedice urokljivog pogleda?
- Mogu. Prema mojim iskustvima veoma su efikasni zapisi i hamajlije...
Sumerski tekstovi, koje su arheolozi otkrili, poticu iz treceg milenija stare ere i cine osnovu kasnijih babilonskih i asirskih magijskih tekstova. Asirci, izgleda, nisu mogli da citaju lako nesemitske sumerske originale, pa su zato izmedu redova dodavali prijevode na sopstvenom semitskom jeziku. Sumerske rijeci "igi-hul", bukvalno "ocno zlo", prevedene su asirskim rijecima "i-ni li-mut-tum", a u jednom tekstu iz tog vremena doslovno se kaze:
"...Lutajuci, urokljive oci su pogledale na susjedstvo i nestale u daljini, pogledale su u okolinu i nestale, pogledale su na riznicu zemlje i nestale, pogledale su na skitnicu, i kao sto se drvo sijece za kolac, slomile su mu vrat!..."
Jače od sudbine
Protiv ovih urokljivih ociju posao je drevni bog Ea, kao i andeo Gavrilo u krscanskoj legendi koju je objavio profesor Golanc (Golanz). Urokljive oci su predstavljene u obliku ljudskog skeleta sa dugom kosom koja se dize uvis. I Hebreji su bili dobro upoznati sa urokljivim ocima i njihovim kobnim djelovanjima, ali to nigdje nije pomenuto u Starom zavjetu, iako je jasno ukazano na njih u odlomcima kao sto su Peta knjiga Mojsijeva (15,9) i Psalm 141, 6. S druge strane, Solomonove price nam nude konkretne savjete: "Ne jedi kruh kod zavidljivca!..." ili jos neposrednije aluzije na urokljive oci: "Iz ciste opcinjenosti neposlusnoscu, skrio je sve ono sto se postenim smatralo!..."
I Arapi su vjerovali u uticaj urokljivih ociju tokom svih razdoblja svoje povijesti i jedno od najuobicajnijih imena za njih je "oko zlobe" ("ain al-hasad"). Vrlo je zanimljivo da su ga oni - plaseci se njegovog zlog utjecaja i djejstva - ponekad zvali "ain al Dzamal", to jest - "lijepo oko"!
Boziji poslanik Muhammed a.s., cvrsto je vjerovao u urokljive oci, a Asma bin Umais kaze da je - kada je Muhammeda a.s., upitala da li bi ona mogla da upotrijebi cini u ime porodice Dzafar - dobila sljedeci odgovor:
"Da, jer ako postoji ista na svijetu sto bi moglo nadvladati sudbinu, to su urokljive oci!..."
Sura El-Isra iz Kur'ana Casnog se cesto pise na zapisima i hamajlijama ili se urezuje na ahatima (poludragi kamen) i nosi kao zastita od urokljivog oka. Nijedan razborit vodic karavana u zemljama Orijenta ne bi posao na dugi put ako svakoj devi nije prikacio neku vrstu hamajlije koja ih stiti od urokljivih ociju. Takoder, i svaki covjek u karavani obicno je sa sobom nosio hamajliju skrivenu u odjeci ili turbanu. To i nije cudo jer se vjerovalo da "urok covjeka vodi u kabur (grob), a devu u kazan (klanje)!"
Koliko su stari Egipcani vjerovali u utjecaj urokljivih ociju, danas se ne moze reci. Nemoguce je smatrati da im nije bilo poznato vjerovanje rasprostranjeno medu narodima oko njih. Prvobitni stanovnici doline Nila su vjerovatno bili zaplaseni urokljivim ocima koliko i sudanski narodi, ali cini se nevjerovatnim da obozavatelji Hora starijeg i Raa nisu obracali mnogo paznje na njih. Sunce i Mjesec su bili oci Her Ura, drevnog egipatskog boga Neba, Sunce je vladalo danima, a Mjesec nocima.
Nijedna zla osoba ili stvar nije mogla odoljeti moci Dva Oka, niti postojati tamo gdje su bila Dva Oka. Tokom dinastickog perioda Dva Oka su slikana na kovcezima, sarkofazima i drugim predmetima koji su spadali u pogrebnu opremu. Slikali su ih, takoder, na pramcima brodova. Pored ovoga, imamo hiljade hamajlija Oka Sunca i Oka Mjeseca, jer je vec od pete faraonske dinastije kult boga Sunca preovladivao medu egipatskim visim klasama.
Prastari strahovi
Upotreba hamajlije Udat je, izgleda, bila opsta, vjerovatno zbog toga sto je vjerovanje u utjecaj urokljivih ociju, takoder, bilo opste i sto su Egipcani suprotstavljali utjecaj Oka boga Sunca utjecaju urokljivih ociju. Ako je bilo tako, interesantno je zbog cega se urokljive oci tako rijetko pominju, ili sta bi trebalo da budu urokljive oci u staroj egipatskoj knjizevnosti.
Potpuno je jasno da simboli koji oznacavaju rijeci "iri-t ban-t" znace urokljive oci, kao sto je jasno iz napisa na zidu u odaji Edfuovog hrama da su tajne knjige sa cinima, namjenjene da uniste postojanje urokljivih ociju, redovno izgovarane u tom hramu. I jos nesto, nema nikakve sumnje da egipatska rijec "sihu" nedvosmisleno oznacava opcinjavanje ili utjecaj urokljivih ociju!
I egipatski krscani Kopti vjerovali su u urokljive oci, jer u njihovim drevnim tekstovima nalazimo puno aluzija na one koji posjeduju urokljive oci i koji se koriste urokljivim pogledom. Zvanicni vrac koji cini zlo koristeci se urokljivim ocima u koptskoj verziji Pete knjige Mojsijeve sadrzan je u rijeci "boon".
Istodobno, u svakodnevnom zivotu Etopljana strah od urokljivih ociju bio je oduvijek prisutan. Urokljive oci su nazivali "Ajenat", a svoje su hamajlije obicno oslikavali ocima svete Trojice, ocekujuci da ce im to pomoci i da ce ih zastititi...
Prijem 
Portalli 
