Da li vam se učinilo nekad da vas neko toliko voli, da vas to na neki način, koliko ispunjava, toliko i još više, plaši, iako se taj strah ne može potpuno definisati i svrstati u red običnih strahova? Ili da vi nekog volite toliko silno, toliko puno i osećate da, što više težite da iskažete veličinu i snagu te ljubavi prema nekome, taj neko vam kao izmiče, kao da ga prepada vaša ljubav?
Ja sam sigurna da u ljudskoj prirodi, podsvesti, psihi,... postoji taj čudan strah od preteranih emocija, ali ne znam kako da ga objasnim... Vidim po sebi, primećujem kod drugih... Da i ljubav, kao najsavršenije osećanje, ipak treba biti kontrolisano u ispoljavanju, ipak treba da se drugima daje ''dozirano''... onoliko koliko je čovek kao nesavršeno biće spremno da ''podnese''...